Antifriz: kako odabrati pravi tip i zašto boja ne govori ništa

7 min čitanja

Kad nivo u posudi padne, većina vozača uzme antifriz iste boje kao onaj koji je već u autu i dospe. Problem je što boja ne govori ništa: isti proizvođač G12 pravi i crveni i roze, a G11 i plavi i zeleni. Ako se pomiješaju pogrešni tipovi, u hladnjaku može nastati talog, a popravka košta mnogo više od cijele flaše antifriza.

Pravi antifriz za tvoj auto određuje specifikacija iz uputstva, ne boja ni cijena. Kada znaš gdje je tražiš i šta znače oznake na ambalaži, izbor je pitanje minute.

Šta antifriz radi i zašto se mijenja

Rashladna tekućina u motoru je mješavina antifriza i destilirane vode, i radi cijele godine, ne samo zimi. Zimi sprječava da se tekućina smrzne i napukne hladnjak ili blok motora. Ljeti podiže tačku ključanja, pa motor teže prokuha. Uz to štiti metal, aluminij i gumu u sistemu od korozije i podmazuje pumpu za vodu.

Zaštitu od korozije daju aditivi, a oni se s vremenom troše. Zato tekućina može izgledati uredno i i dalje štititi od mraza, a da hladnjak i pumpa iznutra polako propadaju. Aluminijski dijelovi u modernim motorima posebno su osjetljivi na to, pa se antifriz mijenja po intervalu, a ne tek kada nivo padne. Kako cijeli sistem radi, pročitaj u tekstu sve o sistemu za hlađenje motora.

G11, G12, G12+, G12++, G13: šta znače oznake

Oznake G11, G12 i G13 su Volkswagenove tvorničke norme, zvanično VW TL 774. Postale su toliko raširene da ih danas na ambalaži nose i antifrizi za druge marke. Razlika između njih nije u boji, nego u vrsti aditiva protiv korozije:

• neorganski, sa silikatima: brzo stvaraju zaštitni sloj na metalu, ali se brže troše
• organski, bez silikata: djeluju samo na mjestima gdje korozija počinje i traju duže
• hibridni: organska osnova sa malo silikata, danas najčešći u novijim autima

Godišta su okvirna i odnose se na VW, Audi, Škodu i Seat. U prelaznim godinama isti model je mogao izaći iz tvornice sa dvije različite tekućine, pa je uputstvo uvijek tačnije od tabele.

Koji antifriz ide u tvoj auto

Pitanje "G12 antifriz za koja vozila" ima jedan pouzdan odgovor: onaj koji piše u uputstvu za tvoje vozilo. Redom, od najpouzdanijeg izvora:

1. Uputstvo za vozilo. U dijelu o tekućinama piše tačna norma, na primjer VW TL 774-J ili Renault Type D.
2. Posuda za rashladnu tekućinu. Na nekim autima norma ili G oznaka piše na čepu ili naljepnici pored posude.
3. Servisna knjižica ili račun sa servisa. Ako je tekućina mijenjana, tu piše šta je sipano.
4. Servis ili prodavač dijelova. Po broju šasije mogu provjeriti šta je tvornički propisano.

Ostali proizvođači imaju svoje norme, a na flaši antifriza često stoji spisak odobrenja, na primjer MB 325.3 (Mercedes), BMW N 600 69.0, Renault Type D ili GM 6277M (Opel). Ako je norma tvog auta na tom spisku, antifriz odgovara, bez obzira na boju. Na autohub.ba možeš izabrati vozilo i odmah vidjeti antifriz koji mu odgovara.

Zašto antifriz ne biraš po boji

Antifriz je u osnovi bezbojan, a boju dodaje proizvođač po svom izboru. Ne postoji propis koji kaže koja boja ide uz koji tip. Neorganski su najčešće plavi ili zeleni, organski crveni, roze ili narandžasti, ali to je samo navika, ne pravilo. Ista boja kod dva proizvođača može biti potpuno drugi tip.

Boja ne pomaže ni kada pogledaš posudu na autu. Stara tekućina potamni, postane smeđa ili mutna, bez obzira na to kakva je bila kada je sipana. Takva boja govori da su aditivi istrošeni i da je vrijeme za zamjenu, a ne koji tip je unutra.

Šta se desi kada se pomiješaju pogrešni tipovi

Najgora kombinacija je neorganski G11 sa čistim organskim G12. Silikati i organske kiseline tada mogu stvoriti želatinast, smeđkast talog koji se skuplja u najužim prolazima: u hladnjaku, termostatu i kanalima motora. Protok se smanji, hlađenje slabi, pumpa radi pod većim opterećenjem, a motor se može pregrijavati i kada je napolju hladno.

Ako baš moraš, vrijedi pravilo "noviji u stariji": G13 smije u sistem u kome je bio G12++, ali obrnuto ne treba. Ni tada ne dobijaš bolji antifriz, nego samo razrijediš kvalitetniji. Ako su se tipovi već pomiješali, pri sljedećem servisu traži da se sistem ispere i napuni jednim antifrizom. Ako uz to primijetiš da se tekućina gubi ili da temperatura skače, provjeri i tekst kada hladnjak otkaže poslušnost.

Kako provjeriti antifriz koji je već u autu

Na hladnom motoru pogledaj posudu. Nivo treba biti između oznaka MIN i MAX, a tekućina bistra. Tamna, mutna tekućina ili talog i pjena u posudi znače da je vrijeme za zamjenu.

Do koje temperature tekućina štiti, provjeriš testerom za antifriz: areometrom sa plovkom ili refraktometrom, kojim kap tekućine pogledaš kroz okular i očitaš tačku smrzavanja. Oba se koriste na hladnom motoru i traju godinama. U nižim krajevima BiH dovoljna je zaštita do oko minus 25 stepeni, a u planinskim do minus 35.

Tačne vrijednosti zavise od proizvođača i piše ih na flaši. Više antifriza nije uvijek bolje: iznad otprilike 70% zaštita od mraza opet slabi, a tekućina lošije odvodi toplotu. Ako je zaštita preslaba, ne moraš prazniti sistem, nego dopuniš istim antifrizom u koncentratu dok ne postigneš željenu tačku smrzavanja.

Interval zamjene zavisi od tipa: neorganski G11 mijenja se na dvije do tri godine, a organski i hibridni otprilike na četiri do pet. Neki tvornički antifrizi traju i duže, ali samo ako tako piše u uputstvu. Ako ne znaš kada je tekućina posljednji put mijenjana, računaj da je vrijeme. Šta još provjeriti prije hladnih dana, pročitaj u tekstu priprema automobila za zimu.

Koncentrat ili gotova mješavina

Koncentrat se miješa sa destiliranom vodom, pa sam biraš do koliko stepeni štiti. Po litri zaštite je povoljniji i bolji izbor za kompletnu zamjenu tekućine.

Gotova mješavina, najčešće pola-pola, sipa se direktno i nema rizika od greške u omjeru. Praktičnija je za dopunu kada nivo malo padne.

Za miješanje i dopunu uvijek koristi destiliranu vodu, nikada vodu iz česme. Više o svim tekućinama u autu imaš u tekstu tekućine u automobilu.

Najčešća pitanja

Foto: Unsplash.com